otok Zlarin, 25.07.2008. s početkom u
21,00 sat

Na otoku Zlarinu, 25. srpnja 2008. godine, s početkom u 21 sat, starta Večer otočnih nota pod nazivom „Bodulska balada“.
Zlarin je jedan od pet naseljenih otoka šibenskog arhipelaga sa ukupnom površinom od 18,9 kilometara četvornih. Dužina mu je 6,2 km, a na nekim mjestima ima širinu oko 2 km. Okružen je sa manjim otocima: Obonjan, Velika Sestrica, Mala Sestrica, Vrtljača, Kamičac i Komorica, dok je udaljenost od kopna 1,3 km. Spominje se da je Zlarin krajem 19. i početkom 20. stoljeća imao oko 2.000 stanovnika. Kao i svi otoci na hrvatskoj obali, danas je otok Zlarin u demografskoj krizi, jer je iz dana u dan sve manje stanovnika (danas ima oko 250 stanovnika). Arheološki nalazi pokazuju da je Zlarin bio naseljen još u mlađem kamenom dobu. U 15. stoljeću, za vrijeme mletačke vladavine spominje se da je na otoku boravila vojna posada koja je čuvala mjesto i osiguravala prlovidbu kroz šibenski akvatorij, koji je ugrožavan od Turaka, uskoka i gusara. Nakon njih u se redali, austrijska posada te francuski grenadiri. U 19. stoljeću Zlarin dobiva još i veći značaj, tako da je 1826. godine postao centar općine koji je u svom sastavu imao i ostale naseljene otoke (Prvić, Krapanj, Kaprije i Žirje). Austrijski car Franjo Josip 1875. godine je došao u posjet Zlarinu, a pet godina kasnije Zlarin u svoju poštu dobiva telegraf. 1911. godine Zlarin je dobio oko 120 metara rive, koju je sagradio zlarinski građevinar Mate Alfijer. Tijekom drugog svjetskog rata, Zlarin je dva puta bombardiran, dok su mještani bili terorizirani i gladni. Nakon drugog svjetskog rata, Zlarin dobiva vodu i struju. 1983. godine osnovano je i Dobrovoljno vatrogasno društvo, a dr. Vinko Alfier, sa grupom Zlarinjana, osnovao je Yacht klub Zlarin. Domovinski rat, koji je započeo 1991. godine, nije mimoišao Zlarinjane, jer su i oni sudjelovali u njemu. 1997. godine Zlarin dobiva i svoje Kulturno umjetničko društvo koje djeluje pod nazivom „Koralj“. 2001. godine renovirala se i zlarinska crkva Uznesenja Marijina.

OTOK KORALJA

Lov na koralje na jadranskoj obali, prvi put se spominje u 13 stoljeću, a već 1412. godine Zlarinjani se spominju kao značajni koraljari. Neobrađene koralje prodavali su u Italiju. Zabilježen je i najuspješniji lov koralja (475 kg), koji se dogodio 1955. godine. Također, sve je prodano u Italiju, u bescjenje, tako da je ubrzo došlo do propadanja ovog zanimanja na Zlarinu. Koralji su se vadili na dubinama i do 130 m, tako da je to zanimanje bilo teško, pa su zabilježena i smrtna stradavanja. Obradom koralja, u svojoj brusioni, bavio se Viktor Lukin. Na otoku je otvoren i koraljarski centar „Zlarinka“.

Na ovom mjestu postavit će se bina, urediti scena, osvjetliti kuće u pozadini i barke koje se nalaze u portu. S ovog mjesta će otići slika u cijeli svijet, jer Hrvatska televizija Bodulsku baladu prenosi izravno. Zlarin i Bodulska balada, istovremeno će se gledati i u Americi, Australiji, Novom Zelandu ........